5 stvari koje “nikada neću”

• Današnja tema: “nikada neću” za koju me inspirisala jedna entuzijastična majka baš kakva sam ja bila na samom početku pustolovine zvane majčinstvo. Kao i svaka novopečena majka imala sam jasan spisak stvari koje “nikada neću” međutim u životu rijetko ide po planu pa tako i u ovom slučaju.

1. Dozvoliti da spava u našem krevetu

• Često cujem od drugih ljudi a ponekad i pročitam to da dijeca koja spavaju sa roditeljima poslije imaju problema sa samopouzdanjem, uništavaju ionako siromašan seksualni život roditelja, dok spavanjem u krevetcu se uci samostalnosti. Neki opet misle suprotno, kako god da bilo ja sam poklekla. Jeste, lako je pričati međutim teže sprovesti u dijelo to da umorni i neispavani ustanete i svaki put ga vratite u krevetac, uostalom buđenje i osmjesi ujutru vrijedniji su od svega!

2. Davati kupovne kašice

• S obzirom da imam pristup iz prve ruke domaćim, svježim i neprskanim proizvodima bila sam ubjeđena da se ovo zaista nikada neće dogoditi ali ko u 21 vijeku pri brzom načinu života ne popusti i barem jednom u životu se u žurbi ili putu ne uhvati za neki “frutek” sa police.

3. Gledanje televizora i ostalih tehnoloških uređaja

• Takođe kao što je slučaj sa kašicama i ovo je neizbježno u vremenu u kojem živimo, raznovrstan sadržaj poput pijesmica, spasavajući white noise (o kome ću tek da pričam), kasnije i crtanih filmova postaju svakodnevnica. Priznajem da nisam oduševljena tom činjenicom ali trudim se to ograničiti razumnim vremenom.

4. Dozvoliti da jede slatkiše

• Ovo je možda više muževo “nikada neću” ipak je on strogi sportski tip koji sa svake ambalaže čita nutritivne vrijednosti. Ovo je jedna od stvari koja je najduže bila na snazi i još uvijek se brecne i gunđa ali pod pritiskom je smekšao. Prvovuče se tu i tamo koja plazma, čokolino ili sokić, ipak kakvo je to dijetinjstvo bez slatkog.

5. Paničariti

•Inače u životu nisam taj tip, uvijek sam spadala u onu kategoriju da tako kažem nesikirljivih, pa sam samim tim smatrala da neću biti jedna od onih paničnih mama. Međutim trajalo je do prve kritične situacije. Da li vam se desilo da prvi put beba padne sa kreveta ili se udari? Desilo se svima. Da li vam je srce stalo kada se prvi put nakašljalo sa punim ustima? Da, razumijemo se, dobro poznati osjećaj kada se ruke tresu, u ušima zuji a kroz glavu prolaze najcrnje misli.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s