Tetovaže kao ljubav

• Mišljenja o tetovažama su podjeljena, rekla bih da još uvijek naginju više ka onoj strani negativnog mišljenja. Svi mi koji ih volimo smo sigurno čuli te klišee da će jednog dana sigurno da nam dosade, da ćemo se kao stariji kajati i da nećemo moći naći posao. Moji roditelji su strogi protivnici tetoviranja i bilo čega što spada u body art, oni vjeruju da za njih postoji poseban krug pakla. Odlučila sam danas da zainteresujem i one koji do sada zainteresovani nisu bili majčinskim temama s toga ću vam podjeliti priče o mojim tetovažama i dosadašnjim iskustvima.

• Pa najbolje da počnemo od početka. Kao što sam već rekla odrasla sam u kući u kojoj je svaki oblik “skrnavljenja” tijela teško osuđivan. Od malena su me učili da to rade samo osobe koje žele privući pažnju a da se ona treba privući na pametniji način. I pored svog tog kućnog morala mene su od ranog tinejdzerstva interesovale “glupe stvari koje privlače pažnju”. Roditelji kažu da je sve počelo kada sam uradila dredove a potom obrijala glavu, već tada su shvatili da je situacija alarmantna i da samnom neće biti lako. Već uveliko pod uticajem društvenih mreža zaljubljujem se u more slika sa istetoviranim djevojkama i tada shvatam da sam to ja. Tada dolazimo i do moje prve tetovaže, naravno još maloljetna i u frci sa parama, znajući da mi roditelji nikada ne bi potpisali odobrenje činim jako glup potez. Naravno u tom trenutku ine znajući mnogo o tetovažama nijeme bilo briga. Moja prva tetovaža “Horusovo oko” urađena je u improvizovanom studiju sa prilično lošom opremom a i neiskusnim majstorom, koja negdje liči na one JNA tetovaže . Boja je loša vremenom i izbljedila, linije duboke, krive i boja izlivena na sve strane. Prvi put se susrećem sa tom vrstom boli i moram priznati da sam bila poprilična kukavica tako da i pored mog oduševljenja tetovažama slijedi duža pauza. Nakon nekoliko godina pauze ljubav nije isčezla samo sam u svojoj glavi pravila planove a zatim su uslijedile u nizu.

•Ona koja ima za mene najveći sentimentalni značaj jeste zadnja koju sam radila i koja je naspram ostalih poprilično velika ali do nje sam se navikla na bol čak mi je u momentima pauze nedostajao (za sve koji ne vjeruju da je istina, jeste!). Tetovaža je posvećena mojoj majci koja je u mladosti pisala poeziju i maštala da objavi knjigu, međutim pred samo ostvarenje toga izbio je rat i to ostaje samo pusta želja. Mama je sačuvala materijal od knjige i ja sam kao mala poprilično često se sakrivala , čitala pjesme i plakala. Tako da sam za njen 50-ti rođendan odlučila da jednu od njih ovjekovječim na sebi. Sada sam ja majka, doduše mlada ali često me roditelji kao i drugi ljudi pitaju da li sam se pokajala? Moj odgovor je kako za šta. Kajem se za neke nepromišljene tetovaže koje sam uradila ili za one koje su mogle biti bolje ali u suštini se ne kajem sto sam tetovirana i opet svima njima ponavljam vjerovatno nikada ni neću. Trenutno u životu imam većih prioriteta od teroviranja ali svakako planiram prije svega da ispravljam a onda i dodajem koješta. Svojem dijetetu sutra kao i svima vama koji razmišljate o tetovažama želim da dobro razmislite i odlučite pametno!

• Lijep pozdrav i do sledeće slobodne minute!

4 Replies to “Tetovaže kao ljubav”

  1. Obozavam tetovaze i srecom imam roditelje s kojima se moze lako razgovarati tako da kada sam dosla sa 17 godina i rekla da zelim tetovazu su mi rekli “moze, pod uvjetom da nam pokazes koju tetovazu, koje joj je znacenje i da godinu dana od danasnjeg datuma zelis identicnu tetovazu.” I tako je i bilo, sa 18 godina kada sam rekla da zelim tocnu tu tetovazu su me odveli, platili i pomogli u njegovanju. Sada imam skoro 23 godine, 4 tetovaze (a za mjesec dana ide 5.)
    Sve ih jednako volim, nijedna mi nije dosadila, super su napravljene i imaju mi emotivno znacenje. Muz isto ima par i planiramo se tetovirati jos u buducnosti. Inace da naglasim oboje smo poslovni ljudi sa zavrsenim fakultetima ali jos uvijek slusamo kko tetovaze imaju samo “kriminalci” i “ljudi s psihickim problemima” hahaha, ali popravlja se to misljenje malo po malo. Blog post ti je odlican a tetovaza na ledima prekrasna, svaka cast! ♥️

    Like

    1. Hvala puno što si me počastila ovako opširnim komentarom! Ti si srećna onda u svakom slučaju barem nemaš neki dječiji crtež kao ja 😅 Ja ih imam 10 i planiram naravno još, resursi su mi neiscrpni, a što se tiče muža on nije tetoviran i nema želju što je opet sasvim uredu 😊😘

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s